Ljekovito billje sa naših planina

Dipl. inž. Tomislav Paunović
 
  
 
Dugovječna zeljasta biljka visine oko 40 cm koja se razvija iznad površine vode u tri složena lista, slišno detelini, na dugačkoj peteljci oko 10-15 cm. Cvjetovi su u obliku grozda-cvasti privlačne blijedo-ružićace boje. Cvjeta obično u maju i junu. Raste na hladnim barama i močvarnom zemljištu. Gorčica, kako se kod nas zove, jedino uspijeva na Plavskom jezeru i prostire se dijelom na obalama Ljuče.
Gorka djetelina, kako joj i ime kaže cijela je veoma gorkog okusa, pa se list bere u doba cvatnje, suši na jakoj promaji da bi sačuvao boju i ljekovitost. Upotrebljava se u vidu čaja za želudac i poboljšavanje apetita, dok je za jačanje organizma najbolja kombinacija s korijenom lincure u ljutoj domaćoj rakiji ili dobrom crnom vinu u odnosu 100 grama mješavine na litru rakije ili vina koja treba da odleži dvije nedjelje sa povremenim mućkanjem. Nakon toga tinkturu procijediti i piti 3 puta dnevno na 30 minuta prije jela a nikako za vrijeme i poslije jela.
 
Gorka djetelina nije dovoljno ispitana, a obzirom da je važna ljekovita biljka i zbog toga u prirodi vrlo prorijeđena kao i lincura ona je zakonom zaštićena.
 
  
 
Voćka visoka oko 8 - 10 metara. Raste obično samonikla po šumama, međama i zapuštenom zemljištu. Jedna je od jabuka čiji se plod odlikuje od ostaliih gajenih jabuka po najvišoj oporosti i kisjelosti jer ima najviše tanina i voćnih kisjelina. Osim toga u divljoj jabuci ima više i pektina, celuloze, vitamina, mineralnih soli i drugih sastojaka zbog čega se ona više cijeni i upotrebljava u ljekovite svrhe nego gajene jabuke.
Obzirom da je areal divlje jabuke visočije područje, to je prepuštena samoj sebi bez ikakvie primjene agrotehničkih mjera čime je svrstana u najzdravije voće. Divljaka nakon zrenja, krajem ljeta i početkom zime počne sama da opada i dugo se održava na hladnoći, čak ja najukusnija kad je prekrije slana, ili kad prezimi u trapu do pred kraj zime i dobije jaku aromu izrazito žutu boju i smanjenenu kisjelost.
 
Divlja jabuka poznata je od davnina kao važan lijek, pa je prije mnogo,mnogo godina otac medicine HIPOKRAT, bolesnima savjetovao da piju jabukovo sirće. Ovaj „magični“ napitak i dalje je u vrhu liste lekovitih prirodnih preparata, jer posjeduje sva svojstva znatno izraženija od samog ploda. Djelotvorno je kao sredstvo za smanjenje gojaznosti, krvnog pritiska, prehlade, opekotina te poboljšavanje rada srca.
 
Za prioizvodnju sitćeta, kao i sušeniog vitaminskog čaja najbolje su nekultivisane divlje jabuke koje nijesu hemiski tretirane. Ima više načina za proizvodnju kvalitetnog sirćeta kako u domaćoj tako i industrijskoj proizvodnji. Za ograničenu potrošnju ovog proizvoda u domaćinstvu najbolji je isprobani postupak proizvodnje u domaćoj radinosti na ovaj način:
 
- Na 10 kgr. Opranih i neočišćenih divljaka dodati 350 - 400 gr.šećera,1/2 l. Rakije i 250 ml alkoholnok sirćeta. Mješavina stoji u opranom sudu na sunčanom mjestu oko 30 dana, nakon čega se masa procijedi,stavi u čiste suve flaše i ostavi na tamnom mjestu.
 
- Vitaminski čaj se proizvodi sitnjenjem divljaka i brzom sušenju na promajiili u sušarama ali nije poželjno sušenje na suncu jer gubi mnogo vitamin.Osušeni čaj se pakuje u papirnim kesama na suvom mjestu da nebi povukao vlagu.
 
  
 
Žutozelena dugovječna biljka, izraste u zavisnosti od staništa od 30 - 70 cm. Manje više svima poznata u našim krajevima. Raste svuda, na neobrađenom zemljištu, krčevinama i rubovima šuma, te pokraj puteva. Cvjetovi su žute boje, smješteni na vrhu stabljike, dok su mu listići prošarani prozirnim tačkicama koje sadrže eterično ulje i izgleda kao da je izbušen ( otuda perforatum). Zahvaljujući tom postojanju eteričnog ulja list i cvjetovi kantariona je pronašao veliku primjenu u narodnoj medicini.
Pomiješan sa kvalitetnim uljem masline ( ili drugog kvalitetnog ulja ) ubran vrh stabljike sa cvjetovima, držati na osvijetljenom mjestu oko 40 dana (dok dobije crvenu boju) pa procijeđen u male flašice, i upotrebljavati spolja protiv opekotina, hemoroida, rana, posjekotina i drugih ozleda .
 
„Čir želuca mnogi su izliječili ili bar ublažili tegobe upotrebom ovg ulja ili, još bolje ,ulja načinjenog od jednakih djelova lista hajdučice i cvijeta s plodovima kantariona. Uzme se po 50 grama hajdučice i kantariona i ulja spremi se kao što je naprijed rečeno. Pije se po jedna kafena kašičica zajutra i uveče prije jela„. ( Prof. Tucakov).

  
 
Korovska, nama svima poznata trava koja cvjeta od aprila do maja na svim travnatim površinama samo ne na izrazito vlažnim mjestima. To je dugovječna zeljasta biljka, koja se čak u nekim zemljama gaji. Ima vertikalni dosta razvijen korijen iz koga na presjeku curi bijeli sok. Lišće je obično poleglo po zemlji. Cvjeta u aprilu i maju praveći cvjetni tepih prekriven intenzivno žutom bojom od cvjetova sabijenih skoro jedan do drugog. Cvjetovi su obično na visokoj, goloj i šupljoj dršci koja nosi rozetu sa sjemenom.
Maslačak i ako je korov za travare od davnina do današnjih dana, listovi i korijen ove biljke predstavljaju predmet dubokog poštovanja ito iz više razloga. Listovo maslačka su izvrstan izvor beta-karotina, kao i vitamina S. Dokazuje se takođe da maslačak može da ima blagotvorno dejstvo na funkciju jetre. Poznato je da je ovo blja iljka bogata licitinom koji naučnici ispituju kao sredstvo za liječelje ciroze jetre.Vitamin S kojim maslačak raspolaže štiti od srčanih oboljenja i štiti imuni sistem.
 
Maslačak se koristi dok su mu listovi mladi kao veoma ukusna salata od listova mlade koprive, mladim lukom i maslinovim uljem a od osušenog korijena spravlja se čaj za pročišćavalje krvi. Prilikom branja treba imati na umu da se u rano proleće bere samo korijen, a listovi prije cvetanja, jer kasnije postaju gorki.
 
Čuveni Prof. J. Tucakov u svojoj knjizi preporučuje recept protiv kamena u žuči od maslačka: po 40 grama korijena maslačkai vodopije i 20 grama nane. Tri kašike čaja popari se sa 500 grama ključale vode,poklopi i ostavi dva sata i pije na dva sata po jedna kašika.
 
Za obnavljanje jetre postoji jedan eliksir koji se spravlja od sveže iscijeđenog soka od maslačka i pravog pčelinjeg meda. Ovaj eliksir jača jetru i krepi organizam.
 
  
 
Slična mahovini prečaca živi na pojasu iznad 600 m. nadmorske visine. Dugovječna je zimzelena biljka, sa takoreći viticama dugačkim jedan do dva metra, s finim tankim korjenčićima pomoću kojih "puzi" po šumskom tlu. Uspijeva na osojnoj strani, dok na prisoji biljka brzo požuti da bi ubrzo nestala pošto izgubi svoju snagu zbog izloženosti direktnim sunčevim zracima. Raste po šumovitim brdima u listopadnim i četinarskim šumama, rubovima šume kao kod nas na Zeletin, Golešu i Veličkom Ječmištu.
Preko ljeta donosi grozdove sa sporama koje pri dodiru ispuste oblak žutog cvjetnog praha koji pomaže u slučaju intertrige (ojeda) i raznih kožnih bolesti.
 
Biljka inače sadrži radijum pa je zbog toga u mnogim zemljama strogo zaštićena i može se nabavljati isključivo u apotekama. U narodnoj medicini upotrebljava se kod svih oboljenja prostate a smiruje oteklu jetru i patološko bujanje vezivog tkiva jetre. U te svrhe treba zgotoviti čaj od jedne ravne kašičice trave pomiješane sa 1/4 litre vrele vode (ne kuvati) i ostaviti da kratko ostoji. Dnevno je dovoljna jedna šolja, i to ujutru prije bilo čega.
 
Listići prečice se sakupljaju prije sazrijevanja spora i suše u tankom sloju na promaji. Također spore iz izduženih klasova sakupljaju se prije potpunog sazrijevanja, srpom posječene sporangije ili klasovi koji se izlože suncu radi sušenja i trešenje na čistu hartiju ili platno.
 
Treba napomenuti da se trava prečaci pakira u jastučiće od po sto ili dvjesta grama koje treba položiti na mjesto grčeva koji vrlo efikasno smiruju bolne reakcije. Vrijednost tako pripremljenih jastučića je godinu dana.
 
  
 
Ova veoma korisna i za ljudsku ishranu namijenjena, biljka u poslednje vrijeme je nepoznata u našim krajevima, pošto je nepažnjom iščezla. Pretvaranjem obradivih povšina-oranica za uzgoj kukuruza i krompira u pašnjake i livade, smanjile su se i površine za obnavljanje, u našim prilikama rijetkih izdanaka čičoke.. Medonosna biljka visine do 3 metra, posuta velikim žutim cvjetovima odolijevala je ljetnjim sušama, obnavljajući vegetacijski period nekoliko godina uzastopno.
Čičoka liči na suncokret, pošto spada u istu porodicu, ali njen plod je podzemna krtola . Otporna je na bolesti pa nema potrebe za hemijsku zaštitu što je čini veoma zdravom biljkom za ljudsku ishranu. Uspijeva u slabijoj ali rahloj zemlji povoljnoj za podizanje kukuruza ili krompira. Najbolje uspijeva u bašti ili njivi sa rastresitim zemljištem bez prisustva vještačkog đubriva, koristeći stajnjak.
 
Biljka je ljekovita, pomaže dijabetičarima, reguliše varenje, predstavlja izvanredan lijek protiv šuljeva, preventiva je srčanim oboljenjima,reguliše krvni pritisak, pomaže kod anemičnih osoba i dr. Osnovni ljekoviti sastojak čičoke je inulin koji je nužan oboljelim od dijabesesa- šećerne bolesti kao pomoćno prirodno ljekovito sredstvo. Takođe čičoka ima dosta u sebi kalcijuma , vitamina B1 I B2, gvožđa, cinka i drugih ljekovitih sastojaka.
 
Plodovi čičoke najćešće se upotrebljavaju u svježem stanju čime je omogućeno sprečavanje karijesa na zubima. Ustanovljena je njena djelotvornost izvanrednog lijeka protiv šuljeva. Čičoka je upotrebljiva kao kuvana ili pečena, pri čemu se njena ljekovi neosjetno smanji. Ukusa je prijatnog na artičoku. Ukoliko msepeće ili kuva preporuka je da se kora sa nje ne skida zbog očuvanjan ljekovitosti. Bilo bi veoma korisno obnoviti ovu hranjivu biljku u naše bašte, i pospješiti zdravstveno stanje pogotovu starijih osoba.
 
  
 
Nama dobro poznat trnovit gusti trn zvani šipurak ,raste svuda a najviše po obodima šume, zatim kao živa ograda pored puteva i po međama , obično na skeletnom i siromašnom zemljištu. Voli prisojnu stranu ali je i na suprotnoj čest gost.
Plod šipuraka ja jajast a često bude i okruglog oblika Do zrenja je svijetlo zelen a kasnije dobije intezivno crvenu boju. Osušen je crveno mrk, a po obodu naboran zbog isparavanja vode.
Šipurak zrijeva krajem ljeta i početkom jeseni,a plod treba brati dok je tvrd i ima sjajno crvenu boju, odnosno tek kada zarudi da bi se očuvalo mnoštvo vitamin kojima on raspolaže. Takođe, u zelenom kao i zrelom plodu ima manje vitamina nego u poluzrelom kako kaže Profesor Tucakov najbolji poznavalac ljekovitog bilja. On s pravom navodi: da ni jedna kuća nebi smjela biti bez nekoliko kilograma osušenog šipka,pogotovu po selima i planinskim krajevima gdje je ishrana zimi najčešće avitaminizirana.
 
U našim krajevima ima šipuraka samo ga treba na vrijeme sakupiti, sačuvati mu vrijedne sasatojke koji pored ostalog ima do 1.700mg% vitamina C, vitamina P, karotena i dr. zaklju je Prof. Tucakov.
 
Šipurak se nakon branja suši na jakoj promaji ili u sušarama cio, a radi bržeg sušenja može se raspoloviti ali u tom slučaju gubi dio vitamina. Tako pripremljen plod pakuje se u kartonske kutije ili kartonske vreće i ostavi za zimu kada ga je najbolje upotrijebiti za spravljanje ukusnog i zdravog čaja.
 
Najbolji način za pripremu čaja sa izvanrednom bojom i ukusom je kada se u čajnik stavi 2 -3 kašike šipuraka koji se zdrobi i prelije hladnom vodom da prenoći do sjutra i ujutro provri 2 minuta, ohladi i doda mu se kašičica meda ili šećera. Tako pripremljen čaj dobrodođe bolesnicima od prehlade zimi, kao i onima koji koji traže spas od mnogih bolesti pa im je potrebna otpornost organizma.
 
 
 

Ljekovito bilje koje može da se uzgaja

Dipl. inž. Tomislav Paunović

 

  
 
Heljda je jednogodišnja biljka, koja cveta od juna do septembra .Sjetva se obavlja u pripremljenu zemlju čija temperaturi iznosi oko 15 s., inače je veoma osjetnjivana na niske temperature. Nije izbirnjiva za zemljište i toleriše skoro sve vrste tla koje nije zbijeno i prezasićeno vodom. Sije se na usitnjenom zemljištunna dubini oko 15 cm.
Iskustvo je pokazalo da su prinosi bolji na siromašnijem zemljištu, jer je stablo čvršće i otporno je na polijeganje,grozd je usvakom slučaju puniji zrnom.
Cvjeta tokom čitavog vegetacionog perioda u kom naizmjenično usazrijeva zrno. Miris heljde je aromatičan,pogotovu kad biljka cvjeta, čiji cvije jet izuzetno privlačan za pčele. Med od heljde je tamne boje ukusan veoma lekovit jer je između ostalog djelotvoran za tegobe u želucu. Biljka je poznata u naučnoj i narodnoj medicini. Koristi je list i plod . Plod je izuzetno lekovit jer sadrži preko 70 procenata ugljenih hidrata ,25 procenata biljnih vlakana, bjelančevina , biljnog ulja i dr.
 
Upotrebom zrna heljde reguliše se visoki pritisak, reumatizam, glaukom povišen šećer ukrvi. Glavni sastojak biljke je rutin koji povećava elastičnost kapilara i poboljšava njihovu propustljivost.Meljavom zrna heljde pojavljuje se kao nus proizvod tkzv ljuspice, upotrebljive za punjenje jatuka koji omogućacvaju miran i udoban san. Imaju osobinu da se ne sabijaju pa su strućnjaci ustanovili da jastuci sa ovim punjenjem omogućavaju idealan položaj kičmenom stubu tokom spavanja.
 
Cirkulacijom vazduha u jasticima, sprečava se znojenje glave pogotovu u ljetnjem periodu. Ljudi koji koriste heljdin jastuk, tvrde da nanjemu brže zaspu, mirnije spavaju i mnogo odmornije se bude, nego kada spavaju na standardnim jastucima.
 

 

Osnivač

 

         

       

Kontakt

VELIKA KOOPERATIVA

Adresa:
Selo Velika - Dom u Velici,
Opština Plav, Crna Gora
Osnovano:
22. jun 2013. godine
Registrovano:
13. novembar 2013. godine
E-mail
kontakt@velikakooperativa.com
Telefon:
+ 382 51 25 00 55
+ 382 69 62 37 49

 

Linkovi